Ključ od velikih vrata Hinka Gottlieba – kanon, žanr i interpretacija humorističnog romana o holokaustu

Natka Badurina bavila se interepretacijom djela hrvatskoga židovskog pisca Hinka Gottlieba Ključ od velikih vrata. Auditorij je upoznala s analizom spektra ironijskih, autoironijskih i humorističnih postupaka koji ovaj roman vezuju za srednjoeuropsku pripovjednu tradiciju.

Natka Badurina diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1996. do 1998. radi kao lektorica na Sveučilištu u Padovi, a od 1998. do 2002. na Visokoj školi za prevoditelje i tumače u Trstu. Od 2003. zaposlena je na Sveučilištu u Udinama, gdje je od 2015. izvanredna profesorica pri Odjelu za strane jezike i književnost. Sudjelovala je na više znanstvenih simpozija u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji, Poljskoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj, a sudionica je i niza međunarodnih znanstvenih projekata. Glavna su područja njezina istraživanja studiji pamćenja, književni žanrovi vezani za obradu povijesti, rodni studiji te teorija traume.

Roman Ključ od velikih vrata napisan je između 1942. i 1946. godine izvorno na hrvatskom jeziku, iako je svoje prvo izdanje doživio 1947. godine u Sjedinjenim Američkim Državama na engleskome jeziku u okviru ugledne izdavačke kuće Simon and Schuster. Roman je 80 godina nakon dovršetka u hrvatskoj književnosti ostao nepoznanica te se smatralo da je hrvatski izvornik izgubljen sve do njegova ponovnog pronalaska i objavljivanja 2021. godine. Izlagačica je svoje predavanje konceptualno podijelila u dva dijela, pri čemu je prvi dio posvetila oslikavanju društvenopovijesnog konteksta koji je relevantan za nastanak i sudbinu romana. Drugi je dio posvećen analizi žanrovske okosnice, tematsko-idejnog aspekta te pokušaja interpretacije, a poseban je naglasak stavljen na pitanje (ne)mogućnosti naknadnoga upisivanja ovog romana u kanon hrvatske književnosti.

Povijesni kontekst koji je odredio sudbinu židovske zajednice na prostoru Republike Hrvatske započeo je 1941. podjelom prostora Kraljevine Jugoslavije između sila Osovine i uspostavom marionetske Nezavisne Države Hrvatske što je rezultiralo otvaranjem brojnih koncentracijskih logora, koji su služili ciljevima politike etničkog čišćenja. Međutim izlagačica je naglasila da slika koncentracijskih logora na prostoru Republike Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata nije bila nipošto monolitna te da valja razlikovati ustaške koncentracijske logore koji su bili motivirani prethodno navedenom politikom, od talijanskih koncentracijskih logora koje je na područjima pod svojom upravom organizirala talijanska fašistička vlast i koji su bili dvojaki: tzv. „preventivni“ logori, namijenjeni slavenskom stanovništvu s okupiranih područja s ciljem prevencije partizanskog djelovanja, i tzv. „protektivni“, deklarativno namijenjeni zaštiti židovskog stanovništva od ustaških progona. Ipak položaj je Židova u talijanskim koncentracijskim logorima bio izrazito ambivalentan zbog postojanja eksplicitnih antisemitskih zakona u fašističkoj Italiji.

Budući da je prva verzija romana napisana u logoru u Kraljevici, navedeni je kontekst bitan za razumijevanje sudbine Ključa od velikih vrata. Gottlieb je iz kraljevičkoga logora bio preseljen u logor na Rab, a nakon kapitulacije Italije i oslobođenja iz logora pridružuje se antifašističkom partizanskom pokretu te pritom rukopis romana uspijeva sačuvati kod sebe. Skriva ga u pećini podno Plješivice gdje biva uništen prilikom njemačke ofanzive. Drugu i konačnu verziju romana napisao je u južnoj Italiji 1944. godine.

Roman je sadržajno podijeljen u dvanaest poglavlja s dugim podnaslovima i snažnim humorističkim potencijalom. Roman započinje u bečkoj ćeliji u kojoj se autodijegetički pripovjedač nalazi zajedno sa solunskim nadrabinom i pokrštenim bečkim Židovom dr. Straussom. Zaplet kreće kad se trojici bespomoćnih Židova pridruži i četvrti zatvorenik, tajnoviti Poljak Dov Tarnopolski, koji je po struci fizičar, znanstvenik, ali pomalo i čarobnjak. Izlagačica je naglasila da je ime četvrtoga lika indikativno jer može upućivati na ukrajinski grad Tarnopol koji je jedno od središta srednjoeuropske židovske tradicije, osobito one na jidišu i vezane za hasidizam. S druge je strane navela mogućnost da je autor samo tražio tipično poljsko ili židovsko prezime.

Lik je Tarnopolskog također bitan zbog uvođenja njegova otkrića – stroja za kondenzaciju prostora – pomoću kojega se otvaraju elementi žanra znanstvene fantastike u romanu. Osim znanstvene fantastike roman se nastavlja i na tradiciju zatvorskoga romana, kojemu je žanrovska karakteristika bijeg iz zatvora i samim time sretan završetak. Međutim roman iznevjerava očekivanja koja su utemeljena u konvencijama navedenog žanra. Nakon što Tarnopolski izvede likove iz zatvora pomoću svoga stroja, roman ne završava sretno, već likovi izražavaju osjećaj tjeskobe. Izlagačica naglašava da je osjećaj tjeskobe prikaz osjećaja židovske zajednice koja je nasilno izbačena iz zapadne civilizacije. Takvo je čitanje utemeljeno u samome kraju romana u kojem Tarnopolski (lik koji je imao ključ od svih vrata) misteriozno iščezava što može simbolizirati odsustvo boga iz svijeta nakon iskustva holokausta.

S obzirom na žanrovska prožimanja izlagačica je naglasila i elemente utopijskoga romana, koji se očituju u završnom monologu Tarnopolskoga neposredno pred njegov odlazak. U monologu Tarnopolski iznosi svoju viziju utopijskog društva kritizirajući ne samo nacizam već i realni socijalizam, a nasuprot tomu zagovara individualizam, humanizam, ljudsku slobodu, liberalizam, kapitalizam i tradiciju na tragu cionističkih uvjerenja. Izlagačica zaključuje da roman Ključ od velikih vrata nije roman izravnog otpora, već se njegov subverzivni potencijal nalazi u održavanju i podupiranju humanističkih principa u teškim uvjetima.

Luka Cvitanović