Književna večer s Borisom Senkerom
Na Književnoj večeri 51. seminara u atriju Poslijediplomskoga središta Dubrovnik gostovao je teatrolog, dramski pisac, leksikograf, kazališni kritičar i prevoditelj Boris Senker. Razgovor je moderirala Suzana Coha, izvanredna profesorica na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku.
Akademik Boris Senker diplomirao je komparativnu književnost i anglistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Do umirovljenja bio je zaposlen na Odsjeku za komparativnu književnost. Autor je mnogobrojnih relevantnih studija iz područja hrvatske i svjetske dramaturgije te 15-ak dramskih komada, a glavna mu se područja interesa kreću od povijesti i teorije dramske umjetnosti preko kazališne kritike do originalnoga dramskog stvaralaštva. Voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Večer je otvorena poznatom kajkavskom romancom Vuprem oči u izvedbi Anamarije Mrkonjić (vokal) i Luke Cvitanovića (gitara). Uslijedilo je interpretativno čitanje teksta koji je renomirani hrvatski književnik i sveučilišni profesor Pavao Pavličić posvetio Borisu Senkeru (čitao: Ninoslav Radaković) te predstavljanje uvaženoga gosta i njegovih postignuća. Nakon uvodnih napomena započeo je ugodan razgovor u kojemu je akademik Senker progovorio o brojnim zanimljivim temama – svojoj karijeri u okviru teatrologije i kazališne kritike te o vlastitome dramskom stvaralaštvu, povijesti i temeljima dramskoga žanra, suautorstvu i samostalnome autorstvu, prožimanju dramskoga i kazališnoga te pripremi i realizaciji kazališnih komada, suvremenoj hrvatskoj drami i dramskoj kritici, osobnim poveznicama s Dubrovnikom i Zagrebačkom slavističkom školom itd.
Govoreći o odnosima između svojih profesija i područjā interesa, profesor je Senker istaknuo da su njegova znatiželja i nejasna vizija o tome čime se želi baviti, kao i otpor prema poistovjećivanju s jednim izborom, rezultirali mnoštvom zanimanja i polja na kojima je djelovao. Naglasio je kako neki od njegovih tekstova nikada ne bi nastali da se nije bavio dramom kao kritičar te sveučilišni profesor. Kao komparatist oduvijek je promatrao hrvatsku književnost u europskome kontekstu, pa ne začuđuje što njegovi dramski tekstovi počesto dijalogiziraju s klasicima svjetske i hrvatske književnosti, pričem se profesorska karijera i pisanje drama neprestano prožimlju.
Budući da je uvijek bio senzibilan prema svima koji sudjeluju u njegovim projektima, podcrtao je da je dramskoga pisca nužno promatrati kao dio kolektiva, a u izvedbi je osobito važna i publika, koja se ne može stvoriti niotkuda – do nje tekst mora doprijeti. Senkerove drame često funkcioniraju kao izvor kreativnosti i poticaj na stvaranje drugim umjetnicima, stoga njegovo viđenje kazališta kao suautorstva i igre u kojoj se otvaraju nove mogućnosti objašnjava interferenciju drame s drugim umjetnostima. Njegovi dramski tekstovi sadrže i poseban tip polifonije koji zahvaća hrvatski jezik u dijakronijskoj perspektivi te sve hrvatske dijalekte. Osim hrvatskoga u njegovim se dramskim tekstovima pojavljuju i engleski, njemački, slovenski, mađarski, talijanski i latinski jezik. Iako se Senkerovi tekstovi raslojavaju na toliko jezika, oni su, s druge strane, prožeti objedinjavajućim načelom u službi kreiranja novoga svijeta odnosno zavičaja.
Osim o književnome radu akademik je Senker progovorio o svojim iskustvima vezanima uz hrvatske seminare za strane slaviste Zagrebačke slavističke škole, kazavši da je od 1985. do 1990. na Školi bio lektor te da je vodio nekoliko književnih seminara. Podsjetio se i moderiranja književnih večeri te zanimljivih razgovora s uglednim hrvatskim književnicima poput Antuna Šoljana, Vesne Krmpotić i Nedjeljka Fabrija. Govoreći o značenju Dubrovnika u povijesti hrvatske književnosti i hrvatskoga kazališta, naglasio je pozamašnu količinu i iznimnu vrijednost tekstova koje je Dubrovnik – hrvatska Atena – dao u svim književnim žanrovima. Na seminare je Zagrebačke slavističke škole rado dolazio i zbog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Prisjetio se mnogobrojnih predstava i veličanstvenih povijesnih lokacija na kojima su se održavale, a koje potvrđuju da je Dubrovnik ambijentalni grad pozornica koji naprosto priziva kazalište k sebi.
Razgovor je zaključen mislima o naravi kazališta i dramske umjetnosti te njihovoj važnosti i društvenoj funkciji. Kazalište nam, smatra akademik Senker, ne treba nužno podastirati povijesne činjenice, nego nam prikazati ono što se moglo dogoditi te ponuditi kritički odnos prema povijesnim istinama: Posao je kazališta da popravlja pogreške povijesti.
Program je Književne večeri okončan simboličnim darom akademiku Senkeru – interpretacijom pjesme Geste i grimase, koju je prema notama čuvenoga Arsena Dedića izveo kvartet sačinjen od profesora i studenata novinara Zagrebačke slavističke škole. Činili su ga Ninoslav Radaković, Anamarija Mrkonjić, Iva Dragićević i Luka Cvitanović. Nakraju je reproduciran glazbeni broj iz drame Sanjareva priča akademika Senkera s ohrabrujućom i optimističnom porukom – Follow your dreams.
Iva Orepić i Darko Vasilj
